Fred i Katarina

Prvi spomen Županje kao organiziranog naselja javlja se na zemljovidima iz 16. stoljeća, a nakon turske okupacije i ulaska u Habsburšku Monarhiju, Županja se, pod nazivom Županje Blato, uključuje u Vojnu krajinu s ciljem čuvanja granice prema Osmanskom Carstvu. Županjski se kraj od toga razdoblja, uz domicilno stanovništvo, i intenzivno naseljava, te sva naselja jačaju na kulturnom, društvenom i ekonomskom polju. U Županji se 1717. godine utemeljuje župa Svetog Ivana.

Sredinom 19. stoljeća u Županji se pojavljuju gospodarsko društvo, prva ugovorna pošta, prva čitaonica u slavonskom dijelu Vojne granice, a na liniji Sisak–Zemun u Županji pristaju riječni parobrodi, od kojih je posebno važan bio prvi hrvatski parobrod „Sloga“. Grade se ceste, koje povezuju Županju s Vinkovcima i spačvanskim bazenom, razvija se poljoprivreda, pojedini obrti, a uskoro i industrija.

Godine 1881. dolazi do konačnog ukidanja Vojne krajine i Županja se uključuje u ugarski dio Austro-ugarske monarhije te potpada pod upravu Hrvatskog sabora. S razvojačenjem dolazi do velikih gospodarskih promjena u Županji uslijed prodora novih i slobodnijih kapitalističkih odnosa.

Krajem 19. stoljeća Županja se industrijski razvija, a time i urbanizira. Naselja Županjske Posavine također se razvijaju te u njima nastaje niz značajnih kulturnih i gospodarskih institucija. Za potrebe plasiranja industrijskog kapitala na tržište razvija se riječni i cestovni promet.

Posebice je domaćim i stranim industrijalcima privlačna bila šuma spačvanskog bazena i to zbog vrlo kvalitetnog i jeftinog hrasta lužnjaka. Prvi strani industrijalci iz Engleske dolaze u Županju oko 1880. godine.  Tvrtka The Oak Extract Company Ltd sa sjedištem u Suttonukod Londona otvara u Županji tvornicu tanina, koja je radila od 1883. do 1936. godine.Tanin je smola iz hrasta, koja se koristila u kemijskoj i drvnoj industriji.

Za privremeni smještaj vodstva tvornice Englezi su unajmili zgradu nekadašnjeg graničarskog čardaka, a današnju zgradu Zavičajnog muzeja Stjepana Grubera. Tvornica je zapošljavala nekoliko stotina radnika, a zbog potrebe rada u tri smjene bio je osvijetljen krug oko tvornice, te je tako Županja među prvima u Hrvatskoj imala električnu rasvjetu.

Prvi dioničari tvornice bili su uglavnom Englezi i Kanađani. U sjećanju Županjaca posebno mjesto među njima zauzima obitelj Hepburn. Među upraviteljima/zaposlenima u tvornici tanina spominje se Frank Hepburn, stariji brat Fredericka Hepburna. Frederick (Fred) će se ženidbom sa Županjkom Katarinom Horvatović doživotno vezati uz Županju. U sjećanju Županjaca Fred i Katarina vežu se uz donošenje prve lopte u Županju, što nikako ne može biti istina, jer su u to vrijeme oboje bili djeca, te je vjerojatno vremenom došlo do poistovjećivanja starijeg Franka s Fredom Hepburnom i izglednije je da je Frank prije Fredericka došao u Županju. No budući da su Fred i Katarina postali nositelji društvenog, kulturnog pa i sportskog razvoja Županje u kasnijem razdoblju, svakako im treba pridati značaj i za širenje nogometne kulture u Županji, premda nisu sudjelovali u njezinom početku.

Hepburni su zadužili Županju promovirajući različite građanske običaje i hobije, koje postupno prihvaća i domaće stanovništvo te Županja stoga po svim društvenim mjerilima postaje grad. Bavili su se raznim sportskim aktivnostima: nogometom, tenisom, mačevanjem, kriketom, polom, jahanjem, lovom (Batarilović, 2005: 16). Katarina, kao domaća djevojka koja se udala za bogatog engleskog industrijalca, postala je simbol županjske Pepeljuge, nekoga tko je iz agrarnog, siromašnog svijeta ušao u raskoš ili, kako su ju često nazivali, „šokačka lady“.

S vremenom je opala potražnja za taninom, pa je 1936. godine tvornica potpuno prekinula s radom.  Fred Hepburn umro je 1940. godine, a Katarina postala jedina nasljednica zgrada i zemljišta bivše tvornice. Nakon Drugog svjetskog rata imovina joj je konfiscirana, pa je napustila Županju i otišla živjeti u Veliku Britaniju k rodbini svog muža, a zemljište nije prodala, već ga poklonila NK-u „Graničar“ sa željom da se na njemu izgradi sportski stadion. Inventar tvornice i postrojenja rasprodani su ili zaplijenjeni tijekom Drugog svjetskog rata i u poratnim godinama.